Menu

Yugo 2.0 16v Turbo 200hp

Yugo 2.0 16v Turbo 200hp

Napisao: Denis Adriano Vadla

2005.godine došao sam na ideju napraviti Yuga sa motorom od Fiat Coupea 2.0 16v Turbo. Moj prijatelj Zdravko Minković jedina je osoba koja je odgovarala profilu koji bi to mogao napraviti bez previše kukanja i jadikovanja!!!

Naprije sam jedva našao zdravu, nikad razbijanu šasiju Yuga koja je već do tada bila na brdskim utrkama. Nebitno je nama tada bilo što ništa od toga nije odgovaralo osim školjke i ovjesa! I pored toga, radovi su počeli u 5 mjesecu 2005.godine.

Mehaničar je radio punom parom dok sam ja okolo sakupljao dijelove k’o hrčak. Sve što mu je trebalo dobio je pa makar i nedjeljom, blagdanom i praznikom. Radilo se tada punom parom.

Napokon u 8 mjesecu Yugo od 200 konja je bio gotov i spreman za prvu utrku na Grobniku: 402 Street Race. Auto je isproban i bili smo oduševljeni rezultatom – vrijeme je iznosilo: 14.200 sec na 400m.

Auto je bio registriran i vozio se po cesti gdje je naravno kako auto, tako i ja kao vozač, dobio svu praksu kretanja po semaforima, utrke na neviđeno, čuđenja pojedinaca koji su se sa bijelom nemani uhvatili u koštac i neznajući što ih je snašlo jer auto je izgledao kao Mad Max.

Tada dolazim na ideju otvoriti Auto moto klub u svom gradu Zaprešiću i krenuti ozbiljno u svet auto-utrka!!!

Moj prvi odlazak na utrku u Veliku Goricu pored Zagreba, označio je jedan događaj koji je već postao legenda među ljudima koji ga i dan danas prepričavaju!!!

Naime, u 3 ujutro krenuli smo 28.05.2006. na utrku 402 Streetrace. Stali smo da točimo gorivo u Manta 2.6 Turbo, Leon Cupra FR i mog Yuga. Rekao sam prijatelju s Cuprom da mi izmjeri brzinu tu na autoputu te smo krenuli tako jedan uz drugoga. Samnom je bio moj Zdravko mehaničar.

Na 240 km/h zvoni mi telefon i kaže on ja dalje ne mogu, pali mi lampicu safe mode. Ja kažem OK i dam Yugu još gasa, kada ispred mene na sred dvije trake stoji BAJA policajac i maše k’o da je na pisti za avione.

Stanem ja 200 metara niže, stanu i moji dečki, te se vratih u rikverc. Baja već krenuo pješke prema meni, izađem ja van kad ono na ramenu mu 100 onih čvaraka, pa reko’ u sebi to je to, odosmo mi sad u tri lepe! Pita on mene za prometnu i vozačku, te naredi da pođemo do radara da vidmo brzinu tog golfa! GOLFA hahahahaha!

Otvori on prometnu kad ono YUGO 45 903ccm 87.g proizvodnje! Kaže mu ovaj što je mjerio brzinu, šefe vidite radar, a na radaru 245 km/h! A ja tada k’o iz topa glasno kažem: SLABO! Pita me on šta si rek’o, a ja njemu ponovim: SLABO, jer od benzinske tu dolje samo je 245 na sat, a to mora mnogo bolje.

Upita me on tada da li sam normalan, a ja lepo kažem da idemo na utrku pa isprobavamo auto, ali mora to bolje jer sam se vukao za onom Cuprom dobrih kilometar da mi izmjeri. Pogleda on mene ponovo, pa  pogleda Yugo i kaže “ŠTA SAD DA JA PIŠEM? YUGO 45 245 KM/H? KO JE TU LUD?” Reko pišite, ali ja na trku moram, sve ću tamo da ih pobjedim, samo me pustite jer zvjer je složena k’o bombon.

I čovjek me pusti i zaželi mi sreću, a ja pobjedim. Tada krene priča o Bijelom Yugu s crnom haubom koji fućka i ide ko nevrijeme!!!

Počeli su stizati sponzori i već nakon mjesec dana auto je bio pun nalepnica, a cijena oduvijek ista  – oko 700 eura ugovor godinu dana!!

Dobivao sam sve što sam htio za auto sponzorski, od proširenja JURIS plastike za EVO II integrale do Inox Rollbara Auspuh Lastovčić, te felgi koliko nisam ni tenisica imao od 15 do 18 cola.

Polako auto je došao u stanje u kakvom je i dan danas. Znaći na autu se nije ništa promjenilo nikad, auto je bio bez chip tuning, sve standard i od Coupea getriba 35% šper diff.

Auto se do zadnjeg dana dok je bio kod mene vozio po cesti, bio je i u Srbiji i u BiH. Jedino u Sloveniju nisam išao. Svaku trku koju sam odvozio došao sam po cesti i otišao na svojim kotačima kući, a ne na prikolici ili vučnoj.

Te godine mog života posvetio sam samo njemu, mom Yugu bijelom. Majka mi je umrla godinu dana prije nego sam auto napravio. Moj otac je umro 2011. godine i nikad mi na utrku nije mogao doći. Bio je pre emotivan prema svemu što se tada dešavalo.

Auto je iz dana u dan bio sve popularniji, ređali su se sponzori pa je tako i grad u kojem sam živio došao kao sponzor!

U jednom trenutku taj auto je bio moj život, moje sve, sve što sam imao, sve što me je ispunjavalo. Odlazak nedjeljom na praonu bio je k’o izlazak subotom navećer. Di god sam se pojavio svi auti skupljih  izvedbi bili su u drugom planu, a blicevi su sevali di god sam došao!!!

Nažalost poslje smrti moga oca iza mojih leđa dešavale su se stvari koje ne bih nikome poželio. Desio se razvod od žene s kojom imam dijete i tada stvari kreću naopako.

Ostao na ulici bez djeteta i bez svega, a Yugo zatočen u garaži! Nije mi dala bivša po njega!!!

Sud je dosudio da preuzmem auto, iako ona opet nije dala da ga uzmem. Na kraju sam s policijom i ovrhom jedva izukuo moju jedinu ljubav poslje mog sina. Moj bijeli fićukavi Yugo s crnom haubom.

Na žalost, sve socijalne službe i ostali oragani su vršili pritisak na mene da auto moram prodati. Tako je i bilo u 5 mjesecu 2013.godine. Od tada moja ljubav više nije bila u mom vlasništvu. Zbog svega ovoga što se dešavalo na kraju sam teško obolio. STRES mi je donio ŠEČERNU bolest zbog koje se sada pikam 4 x dnevno. Bolest se u 2 godine toliko raširila da evo dan danas jedva kontroliram inekcijama!!!

Najveći uspjeh mog BIJELOG YUGA je bio 2011.godine u V.Gorici kada sam pobjedio u klasi 14 sve što se dalo pobjediti. I dan danas plačem na taj video. Reći će neki da nisam normalan, ali ja VOLIM svog Yuga i dan danas iako nije moj i dao bih sve na svijetu da ga vratim.

Zapamtite svi trkači, oni koji nisu trkači, simpatizeri utrka, i oni koji ne vole utrke: samo je jedna ljubav koja me nije iznevjerila NIKAD, iako ja njega jesam. Sada se kajem zbog toga, ali nikad ga neću prežaliti. NIKAD!!!

Yugo 2.0 16v Turbo, specs:

  • Snaga: 200ks
  • MaxBrzina: 265 km/h (gps)
  • 0-100kmh: 5 sec.
  • 1/4mile: 13,299 sec.

Tekst: Denis Adriano Vadla; Photo: preuzeto sa Denis Adriano Vadla Fb page

Slični tekstovi

Komentari